Koliko godina je trebalo, napokon je ladni severac banatski, baš u Banatsko Karađorđevo, vratio je sliku, koja razgaljuje dušu, budi sećanja Karađorđevog parka i zauvek upokojenog Proletera i svih njegovih blistavih izdanja…
Prepune tribine, renoviranog i za derbi sa gostima iz Elemira, ušminkanog stadiona, ljudi preko hiljadu, ali fer, korektno navijanje, bez ijednog nepristojnog povika, vređanja protivnika.
Gosti iz Elemira, navijali su za plave, domaći za bele, ali pobedio je fudbal i iz bajke vraćena atmosfera, kao sa malih, ali vatrenih engleskih stadiona…
Domaćinima kapa dole, vrhunska organizacija utakmice visok9g rizika, naboj, tenzija, prštalo je na.terenu, ali se sve okočalo prijateljakim stiskom ruku fudbalera, koji su po raskvašenom terenu izgarali i muški se borili…
Gol već u drugom minutu, tj. autogol Nenada Anovića, raširio je krila gostima, domaći fudbaleri imali su inicijativu, pritiskali i propuštali šanse, a nadu im je raspršio Vladimir Stepanov u 73. minutu drugim golom za ekipu Naftagasa…
Jedninstvo BK – Naftagas 0 : 2
( 0 : 1 )