Vredni i uporni Petar Stanić, nastavio je svoju avanturu po zaboravljenim i napuštenim fudbalskim terenima širom srednjeg Banata na kojima čak ni uspomene ne stanuju trajno, s vremena na vreme svrati poneka, tek da mine žal za vremenima prošlim, ne tako davnim, ali ih uglavnom nema…
Na stadionu “Mirko Vučurević” u Banatskom Dvoru, travom su pre samo desetak godina.unazad, špartali fudbaleri Zvezde, Partizana, strahovali kako će protiv tada moćne Budućnosti, kasnije Banata, proći Vojvodina, OFK, Rad, Čuka, Spartak…
Danas u Banatskom Dvoru, baš kao i u Srspskom i Novom Itebeju, katancima zamandaljena vrata, trava do kolena, uništene zubom vremena, stolice na tribinama, zapušteni tereni i pusti prozori svlačionica u kojima odavno nikog nema…
Nikog, sem one tihe tuge koja nagriza i tromo vuče pitanje, zar je moralo baš tako…???
Umesto pravog odgovora, koji ustvari i ne postoji, titraj nekih novih generacija, možda će neki novi klinci dodirnuti dugu, zašpartati novu brazdu, udahnuti duh i zelenilo fudbalskoj travi, možda će oživeti bubamara i vaskrsnuti njegovo veličanatvo fudbal.
Do tog nekog dana, koji će možda osvanuti, samo čemer, jad i tuga, a to ove fotografije najbolje potvrđuju….
foto: Petar Stanić