Bokserski klub Banat iz Zrenjanina oduvek je bio rasadnik talentovanih boksera, a osim Ninoslava Žarina, koji je nedavno postao prvak Vojvodine, velikim umećem i talentom izdvaja se i Milan Đurić, osvajač Zlatne rukavice prošle godine u Kikindi u velter kategoriji do 69 kilograma.
– Boks kao plemenita veština oduvek me je privlačio i još kao klinac često sam na tv-u gledao razne mečeve, a onda je pala odluka da se i sam okušam kao bokser.Počeo sam da treniram 2012 .godine, ali je ubrzo usledila neugodna povreda kolena zbog koje sam pauzirao godinu dana. Zahvaljujući volji, upornosti i želji da boksujem, prevazišao sam sve nedaće i vratio se i sada sam već četiri godine aktivan kao bokser kluba koji zaista ima veliku tradiciju i reputaciju ekipe koja je uvek favorit gde god da se pojavi, na raznim takmičenjima – započinje priču Milan Đurić, koji osim što je aktivan kao sportista i svakodnevno na treninzima, radi u popularnom zrenjaninskom kafe-restoranu Kafemat.
– Imam zaista puno obaveza na poslu, naporno mi je, ali nekako uspevam da sve uklopim i ne izostanem ni sa jednog treninga, a obaveze na poslu su naravno, primarne.Trudim se da uvek budem maksimalno pozitivan i kolegijalan, pa mi se to na najlepši način i vrati, kolege sa posla uvek imaju razumevanja kada treba da idem na neko takmičenje i odsustvujem sa posla, pokrivamo se i sve funkcioniše besprekorno- nastavlja tihi momak iz Zrenjanina, za kojeg, kada ga prvi put vidite nikada ne biste rekli da je u ringu borac bez mane i straha.
– Baš kao i na treninzima i kada su mečevi u pitanju, nastojim da dam sve od sebe, poslednji atom snage uložim za pobedu i borim se za boje svog kluba. Prošle godine bio sam prvak Vojvodine u velter kategoriji, a na ovogodišnjem prvenstvu u Somboru, nisam imao sreće, izgubio sam meč u finalu i osvojio drugo mesto i vicešampionsku titulu.
– Naravno da se nisam razočarao zbog toga, čak naprotiv dobio sam dodatni motiv da još kvalitetnije radim i treniram i već sam započeo sa pripremama za prvenstvo države koje će se održati početkom 2018. godine.
– Imao sam do sada u karijeri ukupno deset borbi, ostvario sam šest pobeda, dve klasičnim nokautom i četiri na poene, a u sve četiri borbe u kojima sam poražen, nedostajalo mi je iskustvo i poneki poen, faktor sreće, kako mi to bokseri kažemo…
– Naravno nisam nesrećan zbog tih poraza, mada je zadovoljstvo nakon što sudija u ringu podigne moju ruku, fenomenalno, teško rečima opisivo.Presrećan sam i veoma zadovoljan što treniram, a to i jeste glavni motiv mog aktivnog bavljenja sportom.Kada sam počeo da treniram boks, nisam ni sanjao da ću imati priliku i čast da se borim u ringu, ali eto ostvarilo mi se, na moje veliko zadovoljstvo.
– Kod nas na treninzima iz dana u dan sve je više mladih koji imaju istu želju kao i ja, da treniraju boks… Mi iskusniji, da tako kažem, prihvatamo sve nove članove, lepo se družimo, pa i ako su treninzi veoma naporni i iscrpljujući, atmosfera je fenomenalna, u pauzama se šalimo, smejemo, ali i bodrimo jedan drugog.Zbog toga je i moja preporuka svim mladim ljudima u gradu Zrenjaninu, ali i okolini, da se bave sportom i aktivno uključe u treninge, uopšte nije bitno koji je sport u pitanju.Ako se odlučite za boks, dobro ste došli i vrlo brzo shvatićete istinitost ovih mojih reči – dodao je na kraju Milan Đurić, koji osim što je majstor sa bokserskim rukavicama u ringu, vrhunski je barmen u šanku i poznat u Kafematu kao čovek koji pravi odličan espesso….
Sve fotografije kao i video snimak sa FB profila Milana Đurića