Vlasnik nekada jednog od najpopularnijih zrenjaninskih kafića „Kuki“ , došao je na ideju kako da stalne goste vrati u prošlost, sada već davne šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine, ali i privuče pažnju nekih novih generacija koje nadolaze….
Kao što je to nekad bilo nepisano pravilo, nedeljom ispred KST-a u Beogradu, sada se slično dešava u Zrenjaninu, u prostoru pomenutog kafea, svake nedelje od 9 do 13 časova održava se svojevrsna berza ploča.
– Longplejke, singlice na 45 obrtaja, svega ima…. Kažu oni koji su već bili, najmanje je gramofona i tu i jeste problem. Sakupljača i onih koji vole da razmenjuju stvari, u ovom slučaju gramofonske ploče, itekako ima, na moje veliko iznenađenje. Osim berze nedeljom, jedan deo kafea, pretvorio sam u stalnu izložbenu i kupoprodajnu postavku ploča. Ljudi sa nevericom dolaze, razgledaju, a počeli su i da donose ploče iz svojih kolekcija – ističe vlasnik kafea, uz napomenu da je jedan stariji gospodin svratio, ostavio dvadesetak „longplejki“ uz napomenu, „meni se kod kuće gramofon pokvario, od bedne penzije ne mogu da platim popravku, pa evo poklanjam moje drage ploče, neka ih uzme onaj kome trebaju…“
– Ima od ploča naravno svega, od domaćih rok i popo sastava, pa do stranog rokenrola, džeza i bluza. Nekako je sve nostalgično, zanimljivo, a ljudi koji su čuli i koji dolaze, posebno su specifični i meni veoma interesantni… I sami kažu da ploče nemaju praktično nikakvu vrednost, prodaju se, razmenjuju, poklanjaju, a cena prilikom kupoprodaje je od 100 do 300 dinara.Ali važna je tim ljudima komunikacija, obično se prisete rok ili pop grupe koju su voleli i njihove ploče kupovali i preslušavali….