Znaš onaj osećaj tihe, pritajene omame, u mirisu prve jutarnje kafe pomešanom sa štamparskom bojom novina kad ostave otisak na prstima…
Nekako čudno, ali izgubio se u naborima misli i tragam uporno za njim, listajući sekvence svitanja kada sam bio spokojan, pozitivno lenj i opijen atmosferom lagodnosti…
Šta samo jedna masovna pomama, maskirana pandemijom, može da učini, poremeti, zaustavi…
Svi titraji malih, ali svojstvenih rituala, valjda strahom gonjeni, nestali su….Izgubili se, povukli u sebe, nestali su ljudi…
Ispijam tu prvu jutarnju kafu, hvatam obrise milog ukusa, ali fale mi vesti, sem onih loših….Sve se svodi na paniku, užas i strah…A nema veće panike baš od njih, takvih nikakvih, a opet zastrašujućih, koje su blokirale ceo svet…
I zato neumorno tragam, pokušavam da vratim crtu u normalu, da živim svoje male rituale, bojim jutra…To nije puno, samo valja otkriti liticu, na strmoj steni i hodati istom…
Vodim se čvrsto onom starom kad nešto tražiš, naći ćeš, iščačkati mrvicu zadovoljstva, u tome što činiš, čemu se nadaš…
Ja svoje snove ne dam…!!!
WOLF & CO…Uvek na braniku, u poštenoj odbrani snova…
WOLF & CO…U Aviv Parku u Zrenjaninu…!!!