Radnički Zr – Bačka 1901 3 : 1 ( 2 : 0 )
Sve je danas na stadionu kraj Skrobare, popularnoj crveno-crnoj avliji, bilo važnije od rezultata, koji je bio najvažniji, domaćim fudbalerima, jer im je samo trijumf garantovao opstanak u srpskoligaškom fudbalskom karavanu.
Radnički je zasluženo pobedio, gosti iz Subotice, odavno rasterećeni svih briga oko bodovne zalihe, džentlmenski korektni i željni nadigravanja, spremni da kazne svaku eventualnu grešku protivnika, ali fer i koretni, sportski nastrojeni činjenici da su pretrpeli poraz.
Dva gola glavom, u razmaku od samo 11 minuta, odredila su tok utakmice, a strelci Nikola Bjelica u 28. i Miloš Savanović u 39. minutu doneli su olakšanje u duši crveno-crnih romantika, koji su danas mirnom, koncentrisanom igrom uspeli da povrate utisak iz većeg dela sezone, da je zrenjaninski fudbal u blagom usponu i da je Radnički predvodnik tog nekog novog pozitivnog zanosa, kada je seniorski fudbal u gradu na obalama Begeja, u pitanju.
Akademija Bambi, ustrojena sa jasnim sistemom i velikim brojem klinaca koji pikaju i obožavaju fudbal, ogroman je stožer i zamajac ideje da ne treba drhtati za budućnost kluba..
Čuvao je danas mrežu domaćih Dušan Baćan, rođen 2001. godine, njegova rezerva bio je godinu dana mlađi Stefan Bačko i oni su, kako kaže njihov trener, legendarni Goran Gavrilović, blistava budućnost Radničkog.
Nikola Bjelica, strelac prvog gola i Aleksandar Milin takođe su bonus igrači, a izborili su status standardnih prvotimaca i odigrali kao starteri većinu prvenstvenih utakmica, dok su takođe još golobradi Veljko Petrov i Stefan Aćimov sa klupe dobili priliku da pokažu šta znaju.
Desetak minuta nakon što je počelo drugo poluvreme, Stefan Lisičić Vuković, treći put je zatresao mrežu Subotičana, koji su čast spasli nakon opravdano dosuđenog penala u 80. minutu kada je kapiten Davor Rajkovača savladao nemoćnog Baćana.
Na kraju, bitnije od rezultata, pobede i rizika da je Radnički mogao ispasti iz lige, jeste utisak koji se vratio, da se kraj Skrobare dešava dobra priča, da mladi fudbaleri dobijaju priliku da se dokažu, da je hemija i organizacija kluba odlična i da treba samo biti još malo strpljiv i vrebati momenat da se stigne do saveznog ranga, gde zrenjaninski fudbal odavno nema svoje, nekada zacementirano mesto.
Nestankom najpre Proletera, pa kasnije i Banata, stvorio se jaz, vakum je bio žestok i bilo je potrebno vreme da bi se iznjedrila nova i iskrena priča, koja ukoliko bude vetra u jedra, tek treba da doživi kulminaciju….
Ali lagano, korak po korak, najvažnije je još jednom istaći utisak, koji je krajnje pozitivan i zadovoljstvo da ljubitelja fudbala ima sve više na tribinama i da svi oni zdušno podržavaju Radnički, stogodišnjeg slavljenika…!!!