Da li je svojevremeno bio najbolji košarkaš na svetu, blizancima Sofiji i Stefanu uopšte nije bitno, njima je najbitnije da je njihov deda, Čedomir Novčić najbolji deda na svetu!!!
– Pa prija laskava titula još kad je od mojih najdražih unuka….- započinje priču Čedomir Novčić nekadašnji uspešni sportista i košarkaš Crvene zvezde,Profi kolora, Kikinde, Proletera….
– Ko još mari i koga je preterano briga što je deda 25 punih godina igrao vrhunsku košarku i još 10 godina pride uporedo sa basketom i rukomet i zabeležio blizu hiljadu nastupa…- uz setan osmeh nastavio je legendarni košarkaš koga smo sa desetogodišnjim unucima Sofijom i Stefanom zatekli na terenima Sportsko rekretivnog centra, gde je zaposlen kao prvi čovek na održavanju ovog lepog sportskog objekta.
A da je oduvek bio specifičan, lucidan i nekako poseban, govori čuvena Čedina levica, kojom je zatrpavao protivničke koševe, uz prethodnu neizbežnu i nepredvidivu fintu kojom je protivnike bacao u očaj.
– Oduvek sam košarku igrao dušom i punim srcem….Trudio se da budem bolji od protivnika i postignem koš više, bez obzira da li je utakmica prijateljska ili za titulu prvaka…Svaki trening sam odradio maksimalno, bez ustezanja i to me je valjda nosilo svih godina, a nanizao sam ih 25 koliko sam bio aktivan kao košarkaš – priča vispreni centar, koji se jednako dobro snalazio i na pozicijama 4 i 3, a obzirom na vrhunsku tehniku, u nuždi je bez problema i prevodio loptu u polje protivnika i postavljao napad kada je to bilo neophodno.
– I danas sam redovan na košarkaškim utakmicama, doduše samo kao gledalac i navijač.Svojevremeno sam se bavio i trenerskim pozivom, ali sada sam presrećan što nakon niza godina rada u kompaniji Naftagas, sada NIS, obavljam predivan, ali i odgovoran posao ovde na Sportskom centru, kako to u Zrenjaninu mnogi zovi kod Autobuske stanice.
– Toplinom me obuzima mogućnost da sam svakodnevno prisutan u odrastanju mojih unuka i što su oni odlični u sportovima kojima se bave.Sofija trenira odbojku u ekipi Bagljaš 023, odnosno školi odbojke čuvenog profesora Milenka Mimca Vukovića, a Stefan je krenuo dedinim stopama i uči osnovne košarkaške korake kod trenera Zorana Majkića.
– Talentovani su, vole sport, e sad dokle će dogurati, samo je u njihovim rukama, a naravno da je kao i uvek bitan i faktor sreće…Dedinu podršku imaju i imaće je uvek, bez obzira na domete koje u sportu, ali i životu ostvare.
– Imao sam tu sreću da se bavim sportom kada su klubovi bili sjajno organizovani, imali čvrste sisteme po kojima su funkcionisali i bila je velika čast svakom sportisti da se bori za boje i grb kluba.Danas međutim, mislim da nedostaje dobrih ideja i čvrstine sistema, preterano mnogo je klubova i školica sporta čak i u manjim sredinama, a deci su dostupni internet i brojne izazovi koji ih za tili čas odvuku od svakodnevnih treninga i napora koji je neophodan ukoliko se želi do vrhunskih ostvarenja.E sad, da ne pametujem ja previše, samo morao sam da podvučem i naglasim tu razliku kako je bilo nekada i kako je sad…
– Silnu energiju, zajedno sa drugarima i saradnicima ulažem ovde u uređenje ovih lepih terena, mislim da smo za poslednjih godinu i nešto dana puno toga uradili, uredili i ponosni dičimo se Sportskim centrom…Svi oni koji možda ne veruju u istinitost mojih reči, neka slobodno dođu… uz šeretski osmeh i srdačan pozdrav čitaocima portala Sportinfo, poručio je Čedomir Novčić, legendarni košarkaš i jedan od retkih sportista koji je uporedo bio odličan u dva sporta, a osim košarke i rukometa, vispreno je baratao i fudbalskom loptom….