Pojavio se zimus, pravo niotkuda na treninzima košarkaša Proletera i za relativno kratko vreme stekao simpatije Slobodana Lalića, Dejana Burića, Stefana Atanackovića, Petra Lambića i ostalih prvotimaca….
Maksimalno borben, posvećen treningu, sa ogromnom dozom energije u minutima kada je u igri na treningu, ali sa druge strane smeran, lepo vaspitan i odmeren…
– Gojko je čudo…Prihvatili smo ga takvog kakav jeste, a momak je na mestu, trudi se maksimalno, neustrašiv je u duelima, disciplinovan u izvršavanju svega što mu se postavi kao zadatak na treningu…Do skora ali zaista iskreno, nisam znao da je imao silnih zdravstvenih problema, kada sam čuo njegovu priču, cenim ga i poštujem još više…Hrabar momak, a njegova volja, htenje i upornost treba da budu primer ostalim mladim ljudima i košarkašima naravno – naglasio je iskusni centar Proletera, Dejan Burić.
– Obožavam košarku i osim naravno škole, a učenik sam trećeg razreda Ekonomske škole, pravni smer u Zrenjaninu, ona je moja velika opsesija.Presrećan sam što sam dobio priliku da treniram sa seniorskim timom Proletera, upoznao košarkaše koje sam do skora gledao samo sa tribina na utakmicama i to je za mene bio motiv da na treninzima radim predano i trudim se da uhvatim ritam kojim oni svakodnevno rade – stidljivo započinje priču Gojko, pomalo iznenađen idejom da se o njemu napiše priča…
– Imao sam zdravstvenih problema, operisan sam u Beogradu 2014. godine, ali to je sada prošlost i hvala Bogu sve je u redu, a najsrećniji sam bio kada su mi lekari, posle procesa rehabilitacije, jer u pitanju je bio komplikovan operativni zahvat na glavi, odobrili da se bavim sportom i da mogu da treniram košarku. Taj dan slavim kao svoj drugi rođendan i eto zahvalan sam treneru Zoranu Bajinu i ljudima iz KK Proleter koji su mi dozvolili da se priključim treninzima prvog tima – dodaje Gojko, koji je u školi i društvu omiljen i poznat kao uvek nasmejan i za šalu spreman…
– Škola i košarka su moje prevashodne obaveze i njima sam posvećen maksimalno, a slobodno vreme provodim družeći se sa brojnim prijateljima i vršnjacima u Zrenjaninu i Kleku, u kojem živim sa roditeljima i starijom sestrom Marijom – ističe Gojko, uz napomenu da bi bio presrećan da naredne sezone na zvaničnim utakmicama obuče dres Proletera.
– Gojko je super…Drago mi je što su ga igrači prihvatili, a niko od njih nije znao da je imao zdravstvenih problema…Kada su to saznali, u njihovim razmišljanjima dobio je još jednu pozitivnu dimenziju, pre svega zato što je radan, na svakom treningu maksimalno skoncentrisan i prepun volje da nešto novo iz košarke usvoji, nauči i to kasnije pokuša da primeni u igri.Gojkova priča, treba, ustvari i jeste primer kako se u životu, bez obzira da li imaš 17, 20 ili 25 godina, treba boriti i voljom i htenjem biti jači od svih eventualnih nedaća – naglasio je trener Proletera Zoran Bajin.
DOBRO DOŠLI U PINK PASAŽ |