– Bilo je sasvim logično…Pokojna majka Ružica, rodom je iz tog kraja i Banjalučki polumaraton, tj. moju trku posvetio sam uspomeni na nju, koju zauvek nosim u srcu…
Majca sa natpisom 21 km za majku Ružicu, nekako je ljudima zapala za oko, emotivan trenutak je bio i to je to….Naravno drago mi je što sam uspeo, istrčao tu, za mene jako važnu trku – započinje priču Dragan Marković, četrdesetčetvorogodišnji maratonac, rođen u Subotici, koji je osnovnu školu završio u Bačkom Brestovcu, srednju tehničku školu u Somboru, a od 2011. godine zaposlen je u Osnovnoj školi Đura Jakšić u Zrenjaninu.
– Ove godine po prvi put ću trčati trku u Somboru, na tradicionalnom Somborskom polumaratonu i to je na neki način moj povratak danima najranije mladosti i lepih školskih dana, pa ću, naravno opet sa velikom emocijom i nadahnućem trčati tu trku…- nastavlja priču Dragan, koji je nakon završetka školovanja živeo i u Sremskoj Kamenici, a sticajem spleta životnih okolnosti, od 2011. godine je u Zrenjaninu.
– Kao klinac, bavio sam se raznim sportovima, igrao fudbal, košarku, trenirao karate, a oduvek sam voleo da trčim i onda je kasnije nastupio period povreda.Od 1995. godine pa u narednih pet, imao sam velikih zdravstvenih problema, dijagnostikovana mi je diskushernija, tj. oštećenje limfnih pršljenova, a onda i oštećenje hrskavice levog kolena.Na savet jednog fizioterapeuta, koji mi je prijateljski rekao „ ako želiš da se oporaviš i silan novac ne daješ meni i meni sličnima, kupi dobre patike i trči, vežbaj, budi aktivan rekreativac“!!!!
– Poslušao sam ga i počeo intenzivno i disciplinovano da se pridržavam saveta, a upornim vežbanjem uspeo sam pre svega da povratim stabilno psihofizičko stanje, bez ijedne operacije, koje su u tim mračnim i tegobnim periodima bolesti, bile jedina realna opcija. Znači uspeo sam da ih izbegnem, zahvaljujući disciplini i jakoj volji, koja se nekako na pravi način kanalisala kroz sve intenzivnije, svakodnevno, trčanje….
– Ideja o polumaratonu iskristalisala se nakon gledanja emisije Jovana Memedovića „Sasvim prirodno“ i priloga o ljudima koji su pričali svoja iskustva kako su počeli i kako trče maratone, a među njima je bio i jedan čovek kojeg poznajem i to me je motivisalo do te mere, da pokušam i ja da se upustim u zanimljivu avanturu i tako je ustvari sve počelo…
– Oktobra 2015. na Beogradskom maratonu, istrčao sam svoj prvi polumaraton i ostvario vreme 2:30, ali osećaj nakon istrčanog 21. kilometra u zvaničnoj konkurenciji je fenomenalan, rečima teško opisiv. Kasnije je sve krenulo po inerciji, internet je puno pomogao oko planiranja i programiranja treninga, koje uglavnom, zbog nedostatka slobodnog vremena i brojnih obaveza u školi u kojoj sam zaposlen, pravim sam, a često trčim i u kasnim večernjim časovima, kada dospem i završim sve svoje obaveze.Nakon Beogradskog maratona, istrčao sam noćni polumaraton u Novom Sadu, a onda se priklučio sjajnim prijateljima iz ARK Petrovgrad, Milanu Deliću, Miroslavu Molnaru i ostalim drugarima, od kojih imam veliku podršku i kojima sam naravno veoma zahvalan.
– Do sada sam istrčao 13 polumaratonskih trka, lični rekord mi je u Jagodini 1:45 i veoma sam ponosan i dičim se tim rezultatom, mada ja, kada trčim svoje trke jurim ustvari svoju ideju, svoj životni moto, a ne vreme….U skladu sa rečenicom koja mi se često vrzma po glavi „najbolji način da predvidiš budućnost,je ustvari da je sam stvoriš“ i ja maštam o maratonu i imam želju da istrčim ceo maraton, tj. 42 kilometra!!!Dug prema pokojnoj majci sam ispunio, Banjalučki polumaraton je istrčan, a trka je bila posvećena samo mojoj Ružici!!!
– Sa motom „ fokusiraj se na put, ne na cilj“ naravno, idem dalje, trčim, jer trčanje mi je pomoglo da život pogledam iz drugog ugla, stvorilo mi pozitivniji način razmišljanja i zbog toga sam trčanju još mnogo dužan – kroz osmeh ističe sjajni Dragan Marković, kompletna, staložena i veoma zanimljiva osoba, čovek čija iskustva i razmišljanja je uvek izuzetno zanimljivo saslušati.
– Na samom kraju, obzirom da svakodnevno pratim portal Sportinfo, želim da pozdravim sve čitaoce i da im poručim da se uz kompjuter, internet i svakodnevne obaveze na poslu i u porodici, posvete i rekreaciji i sportu, na bilo koji način i kako god im odgovara….U tome je suština i lepota življenja!!!!
Fotografije su iz lične arhive, sa zvanične FB stranice Dragana Markovića